“Anđeo od leda” prva je drama koju je napisao mađarski redatelj Árpád Schilling, a pisao ju je upravo za glumce ZKM-a, nakon što je ansambl ovog kazališta upoznao 2018. godine kada je u ovom popularnom zagrebačkom kazalištu režirao “Pansion Eden”. Priča prati hrabru i beskompromisnu političku novinarku Claru koji gledatelji upoznaju u trenutku kada odustaje od svoje blistave karijere i posvećuje se radu s djevojkama u popravnom domu. Sam podnaslov drame “Pročišćavajuća moć dobrih namjera” jasno pokazuje da će se Clara zbog vlastitih dobrih namjer naći u paklu. To je pakao njene vlastite prošlosti i prošlosti njene obitelji.
Pisac Árpád Schilling ovdje se bavi obiteljskim traumama koje se prenose iz generacije u generaciju, silovateljima, šutnjom kojom ih žene i djeca štite od kazne, brakovima bez ljubavi, djecom izgubljenom u obilju mogućnosti, kao i onom koja nemaju ništa. Širi kontekst je licemjerje društva koje je tek naoko spremno pomoći, a zapravo samo štiti privilegirane pojedince. Vjertojatno previše tema, koje je teško usustaviti u jednoj drami, posebice ne prvjencu i upravo je tekst ono na čemu 'pada' "Anđeo od leda".
U ovom hrvatskom trenutku ovo je trebala biti predstava bomba, ali nažalost nije. Redatelj Schilling, ovjenčan nagradama, ali i “titulom” čovjeka koji prijeti nacionalnoj sigurnosti Mađarske, koju mu je dodijelio osobno Orbán, ovdje kao da se pogubio u vlastitom tekstu i svemu što je njime želio poručiti. Ono što najviše bode oči neke su nelogičnosti, kojima se nije pozabavila ni dramturginja Katarina Pejović. Mogu se podvesti po onu slavnu Čehovljevu rečenicu koja kaže: "Ako pušta visi na zidu u prvom čunu, u zadnjem mora opaliti". Kod Árpáda Schillinga finale obiluje "pucnjavom", ali onom koja ni u čemu nije navljeno u predhodnom dijelu radnje.
Najednostavnije je to objasniti likom Clarinom muža. Dva i pol sata gledatelji ga vide kao papučara zaljubljenog ne toliko u vlastitu ženu, koliko u njene uspjehe i status koji je postigla. trenutak u kojem on seksualno nasrne na mladu djevojku, posve je nepripremljen (čak i potencijalnom impotencijom koja se naaslućuje). Da, Clarin je otac bio silovatelj, vjerojatno i pedofil koji je posegnuo za vlastitom kćeri, ali je li se zaista udala za istog muškarca i s njim nesvjesna živjela desetljećima? I to niej jedina nelogičnost koju smo vidjeli.
Uz to, predstava je upitnog, presporog ritma, neke su scene režirane kao početničke greške (majka dotrči s mrtvim devetomjesečnim sinom u rukama i to maleno tijelo potezom bacača kladiva hitne na ležaj?!), što je posve neočekivano za redatelja Schillingovog renomea i kapaciteta. Stoga "Anđeo od leda" postaje velika šteta zbog propuštene prilike, koju su u prvom redu platili Nataša Dangubić kao Clara i Filip Nola kao njezin suprug. Na trenutke su briljantni, na trenutke kao da ni sami ne znaju što i kako dalje. Ni djevojke iz ZKM-ova učilišta ovdje nisu dobile pravu šansu, tek mnogo trke po sceni.
