Dvadeset pet godina nakon prelaska na tržišni kapitalizam Zagrebačka burza kupila je Ljubljansku burzu, a ta je akvizicija i simbolički pokazatelj kako je slovensko gospodarstvo izgubilo utrku u odnosu na hrvatsko. Tržište kapitala pridruženo je Zagrebu nakon što su domaći poduzetnici pokupovali najvrednije tvrtke u Sloveniji. Mnogi vjeruju da je to pokazatelj kako je Hrvatska imala kvalitetniji model privatizacije i razvoja tržišta od svojih susjeda koji su se često isticali kao svijetli primjer zadržavanja vlasništva u rukama radnika i domaćih poduzetnika. A istina je da se slovenski princip temeljio na zadržavanju kompletnog gospodarstva u rukama jako malog broja tajkuna povezanih s političarima. Slovenci su se odupirali ulasku stranog kapitala pa su krizu dočekali sa slabim bankama koje su financirale neprofitabilne tvrtke, a kako nije bilo stranog i svježeg novca, ekonomija se brzo urušila.
Valentić zaslužan za uspjeh
S druge strane Hrvatska je puštala strani kapital i kroz privatizaciju i kroz otvorenost tržišta za ulazak međunarodnih kompanija dok je kroz pretvorbu i privatizaciju pod kontrolom politike stvoren pool domaćih poduzetnika. Ta se kombinacija pokazala uspješnijom od zatvorenog tržišta. Hrvatska je do 2008. godine imala oko 3,2 milijardi dolara privatizacijskih prihoda, a Slovenija je prodala tek nekoliko tvrtki pa je svega 824 milijuna dolara ušlo u njihovu državnu riznicu. Do 2013. u Hrvatsku je ušlo ukupno 26,8 milijardi eura stranog kapitala kroz izravna strana ulaganja, dok je istovremeno Slovenija pripustila tek 10 milijardi eura vrijedan kapital. Hrvatska danas u portfelju DUUDI-a ima imovinu vrijednu 50 milijardi kuna, a Slovenci 118 tvrtki za prodaju s dionicama vrijednima oko pet milijardi kuna.
– Slovenci su organizirali paradržavnu strukturu u gospodarstvu utemeljenu na četiri velike privatno-političke grupe – od Igora Balčara i njegova IstraBenza do Zorana Jankovića koji je upravljao iz pozicije direktora Mercatora. Podijelilo se gospodarstvo na krug oko Milana Kučana i krug oko Janeza Drnovšeka. Neprofitabilno poslovanje financirale su banke, a kad je došla kriza, kreditori tih banaka iz inozemstva zapitali su se zašto bismo mi ulagali novac na taj način i došlo je do sloma – pojašnjava konzultant Damir Novotny koji tvrdi da je najveća pogreška Slovenaca što nisu dokapitalizirali banke poput Hrvatske i na taj način osigurali stabilnost sustava.
Zapravo odgovor na pitanje zašto je hrvatski model pobijedio slovenski vidi u činjenici da je Hrvatska prodala bankarski sustav prije krize. Novotny hvali plan Vlade Nikice Valentića jer u njemu vidi pravilno otvaranje stranom kapitalu, ali i poteze nekadašnjeg guvernera Željka Rohatinskog koji je zadržao stabilnost bankarskog sustava. Nijedna velika hrvatska tvrtka nema vlasnika iz Slovenije, a zabilježen je samo jedan pokušaj preuzimanja većeg sustava – kada je Triglav predao ponudu za Croatia osiguranje. Ta je ponuda odbijena, a slovenska tvrtka navodno je meta nekih osiguravatelja iz Hrvatske. Kapital je fluktuirao preko granice samo jednostrano – Hrvati su kupovali slovenske velike tvrtke. U legendu je ušla akvizicija Mercatora koji je Ivica Todorić uspio kupiti nakon 11 pokušaja u osam godina. Kupio ga je na kraju za 86 eura po dionici, gotovo tri puta nižu cijenu u odnosu na njegovu najvišu ponudu, što ilustrira koliko su Slovenci pogriješili pri odgađanju transakcije. Emil Tedeschi kupio je ponos prehrambene industrije Drogu Kolinsku za 300 milijuna eura 2010., a Podravka je ove godine preuzela slovensko Žito.
Novi krug privatizacije
Slovenija je u očajničkom pokušaju da zadrži svu imovinu u rukama nekoliko tajkunsko-političkih ekipa propustila pretkrizna vremena kada se zlatom plaćala mogućnost preuzimanja tržišta pa tek sada kreće u intenzivnu privatizaciju. Premijer Slovenije Miro Cerar ima zadatak prodati 15 najvećih sustava u Sloveniji, a kako bi napunio proračun, na bubanj idu Nova Ljubljanska banka i slovenski telekom. Danas će za njih dobiti znatno nižu cijenu nego bi dobio 2007., a tu možda leži prilika za još poneku hrvatsku akviziciju.
>> Država mora privatizirati sve osim nacionalnih bogatstava
>> Privatizacija nije obično kokošarenje, nego milenijska pljačka
Tuđman je imao model stvaranja države a ne model privatizacije. Najvažniji dio privatizacije izvršen je po Markovićevim zakonima i po modelu bivših partijskih kadrova u čijim rukama su bili ključevi narodnog blaga. I koji su blago podijelili tako kako su podijelili. Dakle, ne postoji Tuđmanov model i ne dovodite ljude u zabludu!